Međutim, 1987. godine stigla sam ja. Roditelji su insistirali da sam “sretno iznenađenje”, a ne incident. U svakom slučaju, bili su u ranim četrdesetim kada sam se rodila. Ne sjećam se svog ranog djetinjstva, ali stariji brat i sestra govore mi da su me roditelji čuvali kao pod staklenim zvonom, toliko da su oni često bili ljubomorni. Mama se nije odvajala od mene, često je uzimala i bolovanja i odsustva sa posla kako bi što više vremena provela sa mnom. Takođe, upisala me je na balet, fudbal i plivanje. Uskoro je i tata krenuo da radi od kuće umjesto iz kancelarije kako bi i on bio što više sa mnom. Tada su to mogli da priušte sebi, a kada su moji brat i sestra bili mali, morali su da se lavovski bore za svaki dinar. Kada sam ja došla, sve je bilo na svom mjestu, a oni su svi bili uveliko uhodani. Nije bilo trzavica kroz koje prolaze mladi roditelji – moji su već znali sve i imali dovoljno sredstava.
haber.ns
Nema komentara:
Objavi komentar